Jutro je bilo prohladno… jesen je zakucala na vrata iako još nekako osjećam duh i toplinu ljeta koji se prožimaju s mirisom zimnice, domaćih džemova… jesen u meni budi neku melankoliju ali i zadovoljstvo… sve polako jenjava ali istovremeno sve pršti bojama… narančasta me podsjeća na dozrijevanje bundeva (buča) koje volim pripremati kao toplu juhu .. mmmm, mljac… žuta, boja lišća na granama drveća koje se sprema za mirovanje… crvena, jabuke!!... smeđa, pečeni kesteni!... pravo obilje…med i topli čaj pod dekom dok sjedim u boravku i mazim svoju mezimicu fox terierku…
Jutrošnja šetnja zagrebačkim snenim ulicama nije bila kao sve ostale… topli i slatki vjetar milovao mi je lice… nasmiješila sam se… podsjetio me na one osnovnoškolske dane kada sam jedva iščekivala da otpočne nova školska godina i ponovno se vratim u zelene i pohabane klupe mog osnovnjaka… mir je preplavio moj duh i pomislila sam „Oooo…ovo će biti predivan dan!“
